Antiinflacijska politika

skup mjera koje poduzima vlada jedne države u okviru opće ekonomske politike kako bi suzbila inflaciju. Kombinacija mjera antiinflacijske politike ovisi o uzroku.'karakteru inflacije. Za suzbijanje inflacije nastale viškom agregatne potražnje prema agregatnoj ponudi primjenjuje se restriktivna monetarna politika (ograničavanje stope rasta monetarnih agregata, kamata, deviznog tečaja) i restriktivna fiskalna politika (politika poreza, carina i ostalih davanja, politika državnih rashoda i dr.) u odgovarajućoj kombinaciji. To je ortodoksni antiinflacijski program, s neizbježnim recesijskim posljedicama u određenom razdoblju. Troškovna inflacija i na njoj temeljena inercijska inflacija (inflacijska očekivanja) suzbija se mjerama heterodoksnog programa, a svodi se na uvođenje sidra (zamrznut ili utvrđen rast) za plaće, cijene, neke monetarne agregate i devizni tečaj. Borba protiv inflacije recesijom obično rezultira smanjenjem proizvodnje, zaposlenosti i potrošnje. Zbog toga se sve više primjenjuje politika dohodaka - kontrola plaća i cijena, dobrovoljne smjernice, porezna politika i strategija jačanja tržišta. A. p. obično se rabi kao sinonim za stabilizacijsku politiku, odnosno njezin je najvažniji i najsloženiji dio. jer niti jedna ekonomija nije trajnije uspjela održati punu zaposlenost, stabiinc cijene i slobodna tržišta (rada. novca, deviza, kapitala i dr.).