Bankarska škola

naziv za skupinu britanskih ekonomista i bankovnih teoretičara u prvoj polovici 19. st. koji su, nasuprot školi currency principle (— načelo optjecaja), odbacili zahtjev za potpunim zlatnim pokrićem novčanica i istaknuli da su novčanice kreditni novac kojemu obujam određuju cijene, a ne obratno. Svaki porast kredita dovodi do povećanja proizvodnje i veće isporuke, čemu treba odgovarati bankovno izdavanje novčanica s pokrićem ne samo u zlatu već i u dobrim kratkoročnim mjenicama. Te se mjenice iskupljuju od banke novcem dobivenim prodajom robe, a time se smanjuje i optjecaj. Zato su oni protiv ograničavanja izdavanja novčanica. Glavni su predstavnici te teorije Th. Tooke, J. Wilson, J. Fullarton, a podupirao ju je i J. S. Mili.