Bankarski novac

nastaje monetizacijom komercijalnih potraživanja i dugovanja, tj. pretvaranjem financijskih oblika nižeg stupnja likvidnosti u financijski oblik višeg stupnja likvidnosti, kao što su bankarske obveze. Bankarska se obveza pojavljuje u obliku bančinc financijske pasive iz koje je banka dužna, prema nalogu klijenta, izvršiti prijenos određenog iznosa nekom trećem. Dug se banke pojavljuje na kraju kao b. n. S tehničkog je motrišta proces stvaranja bankarskog novca proces kreiranja depozita. Sve obveze banaka pred klijentima nisu novac, to su samo one koje mogu obavljati funkciju plaćanja u dužničko-vjerovničkim odnosima. Za obavljanje funkcije bankarskog novca važna je širina poslovnog utjecaja banke, odnosno poslovna povezanost njezinih klijenata. Širi poslovni utjecaj i bolja poslovna povezanost klijenta banke daju šire mogućnosti monetizacije dugova klijenata. Monetizacija duga jednog klijenta radi plaćanja drugom klijentu ne smanjuje financijski potencijal banke. Prijenosom vrijednosti s jednog računa na drugi račun u potencijalu banke ona stvara dodatni bankarski novac, u depozitnom obliku, kojim njezin klijent može raspolagati. Nastali depozit nije nastao temeljem uloga klijenta na račun banke već temeljem kredita. Takve depozite nazivamo derivatnim depozitima, a novac nastao na toj osnovi derivatnim novcem, sekundarnim novcem. Autonomno stvaranje depozita poslovne banke povećava količinu novca u optjecaju, tako se banke javljaju kao aktivni sudionici u kreiranju novčanog optjecaja. Depoziti po viđenju mogu u tehničkom smislu ispuniti ulogu novca u procesu razmjene roba i usluga. Odljev gotovine i postojanja obvezatnih rezervi su dva bitna limitirajuća činitelja kreacije bankarskog novca.