Povijest banaka u HR

Primat hrvatskog bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica osnovana 1846. godine u Zagrebu. S vremenom od skromne štedionice osnovane hrvatskim kapitalom postaje jedna od najznačajnijih i najvećih banaka svoga vremena i to ne samo na području Hrvatske. Od tih prvih i značajnijih banaka treba navesti: Realnu vjeresionu banku zemaljske vlade ( l 859. g. Zagreb), Hrvatsku eskomptnu banku (1868.), Hrvatsku poljodjelsku hipotekarnu banicu d.d. (1892.), Hrvatsku poljodjelsku banku d.d. (1902.), Prvu hrvatsku obrtnu banku d.d. (1906.), Hrvatsku sveopću kreditnu banku d.d. (1913.), Osječku štedionicu d.d. (1867.), Varaždinsku štedionicu d.d. (1868.), Čakovečku štedionicu d.d. (1871.), Bjelovarsku štedionicu d.d. (1872.), Virovitičku štedionicu d.d. (1872.), Dioničku štedionicu u Križevcima (1872.). Od značajnijih banaka treba navesti i Zemljišno vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije koji je osnovan 1892. godine.
Razvoj bankarstva bio je rezultat gospodarskih kretanja onoga vremena tako da ga karakterizira:
- izrazito velika rascjepkanost,
- veliki broj malih privatnih banaka (niska koncentracija kapitala),
- odsustvo specijalizacije u bankarskim poslovima.
Tako nakon Prvog svjetskog rata u hrvatskoj djeluje čak 178 banaka.
Većina ovih banaka u svome poslovanju se ne pridržava osnovnih bankarskih principa, tako da će izbijanjem (pojavom) svjetske ekonomske krize 1929/32. godine upravo iz tih razloga veliki broj ovih banaka doživjeti stečaj, likvidaciju ili fuziju s drugim bankama.
Ovakvi gubici rezultiraju promjenom vlasničke strukture i sve više banaka prelazi u vlasništvo države ili postaju poludržavne, što je opća tendencija toga razdoblja (državni kapitalizam).
U moderno doba, u Hrvatskoj posluje oko 20tak banaka, koje su većinom u privatnom vlasništvu.