Prebivalište

Iako se riječ prebivalište rabi u mnogim državama, ona potječe iz engleskog sustava običajnog prava (common law). Svaka osoba mora imati prebivalište, ali samo jedno. Prebivalište osobe je, prema engleskom običajnom pravu, njezin stalni dom, mjesto u koje se ona uvijek namjerava vratiti. Iako se koncept može primijeniti na sve osobe, njegova primjena na osobe koje nisu fizičke nije sasvim prikladna. Različite zemlje koriste se različitim kriterijima za utvrđivanje prebivališta. Definicija je važna za potrebe oporezivanja jer su u mnogim pravnim sustavima osobe s prebivalištem podvrgnute znatno obuhvatnijoj poreznoj obvezi (tax liability) nego osobe bez prebivališta. Primjerice, osobe s prebivalištem u nekoj zemlji bit će u odredenim okolnostima podvrgnute porezu na svjetski dohodak (worldwide income) ili na svjetsku imovinu, dok osobe bez prebivališta u toj državi neće biti obveznici tog poreza.
Neki pravni sustavi razlikuju prebivalište na temel ju rođenja (domicile of origin) od prebivališta na temelju izbora (domicile of choice) i drugih vrsta prebivališta, ali takvo razvrstavanje obično služi samo kao naznaka kako je prebivalište stečeno, bez utjecaja na promjene u značenju pojma.
Rezidentnost (residence) ne treba miješati s prebivalištem, tj. ta dva pojma mogu, ali i ne moraju biti sinonimi. Široko shvaćeno, svojstvo rezidentnosti stječe se tako što neka osoba živi na određenom mjestu (ili mjestima) tijekom nekog razdoblja, dok je prebivalište mjesto za koje se neka osoba opredijelila da u njemu ima stalni dom.