Račun rashoda

Utanačenja prema kojima su posloprimci i direktori ovlašteni naplatiti rashode (expenses) putovanja i reprezentacije, učinjene radi poslovanja, od poslodavca ili trgovačkog društva, obično do određenog iznosa. Problemi se mogu pojaviti prilikom utvrđivanja razlike između osobnih i poslovnih rashoda, te između rashoda koj i se mogu odnosno ne mogu odbiti od oporezivog dohotka, pri izračunu porezne obveze (tax liability) posloprimca i direktora te pri izračunu obveze poslodavca ili trgovačkog društva.
Porezne vlasti (tax authorities) koriste se različitim sredstvima za rješavanje tog problema. U odnosu prema posloprimcu, može se urediti da se izdaci ne oporezuju ili da se ne oporezuju ako su manji od određenog iznosa, odnosno ako je posloprimac plaćen u iznosu manjem od određene godišnje plaće ili naknade. Obratno, izdaci mogu biti oporezovani kao primanja posloprimca, ili mogu biti oporezovani kao takvi, osim ako porezni obveznik (taxpayer) ne dokaže da je novac u cijelosti utrošen u poslovne svrhe. Za poslodavca ili trgovačko društvo može biti propisano da se izdaci uopće ne priznaju kao odbitak od oporezive dobiti (profits) od poslovanja, da se priznaju samo u ograničenom opsegu ili uz određene okolnosti.