Trgovačko društvo

Trgovačko društvo. Registrirano društvo, tj. društvo ustanovljeno registriranjem prema zakonu, zakonski se promatra kao osoba, baš kao što je i ljudsko biće osoba. Ta umjetna ili pravna osoba može posjedovati zemljište i drugu imovinu, ulaziti u ugovorne odnose, tužiti i biti tužena, imati bankovni račun u svoje vlastito ime, dugovati novac drugima i biti vjerovnik građanima i drugim društvima te zapošljavati ljude da rade za nju. Novac društva i njegova imovina pripadaju društvu a ne njegovim članovima ili dioničarima, iako se za članove i dioničare može reći das posjeduju društvo. Slično tome, dugovi društva su samo njegovi dugovi te se dioničare ne može prisiliti da ih plate, iako, primjerice, u slučaju daje društvo u likvidaciji a njegova imovina ne realizira iznos dovoljan za plaćanje dugova, dioničar čija je odgovornost ograničena iznosom uloženih dionica obvezan je nadoknaditi iznos imovine do eventualno još neplaćenog dijela njegovih dionica. Društvo mora imati članove da bi uopće postojalo, a u slučaju društva s dioničkim kapitalom ti se članovi nazivaju dioničarima. Položaj dioničara u odnosu na samo društvo i druge dioničare regulirano je zakonom, statutom i odlukama društva te bilo kojim sporazumom među dioničarima, kao i načelom da većinski dioničari, tj. oni s dovoljno glasova da donesu neku odluku na generalnoj skupštini, moraju djelovati u dobroj vjeri (bona fide) na dobrobit društva kao cjeline. Dionice nekog dioničara su nešto što je on kupio - možda od društva a možda i od nekog drugog - i nešto što može prodati ili pokloniti, bilo tijekom svog života bilo kao ostavštinu. Općenito je pravilo da dioničar ne može dobiti svoj novac natrag od društva sve dok društvo postoji jer nije u položaju osobe koja je posudila novac društvu ili položila svoj novac u banku ili stambeno društvo - on je u poziciji vlasnika imovine, tj. dionica, koje se mogu pretvoriti u novac jedino ako se nađe kupac koji će za njih i platiti.