Depozitni novac

Računski, skripturalni, žiralni novac vezan je za postojanje depozita u bankama. Otuda i njegov naziv - depozitni novac.
Obavljajući pasivne poslove banka uzima kredit u vidu raznih depozita po viđenju. Tako formirani novčani depoziti čine sva potraživanja na žiro-računima, tekućim računima i drugim računima njihovih nositelja. Potraživanja imatelja tih računa predstavljaju depozitni novac. Ovaj novac iako nema fizičkih dimenzija sudjeluje u svim transakcijama platnog prometa i zajedno sa gotovim novcem predstavlja novčanu masu.
Imatelji računa kod banaka došli su do spoznaje da mogu vršiti plaćanje bez podizanja gotovine, davanjem naloga banci da sa njihova računa otpišu naznačeni iznos u nalogu, i da ga odobre i kn jiže na račun osobe koje naznače. Dakle, banka knjiži sredstva sa jednog računa na račun drugog imatela sredstava na osnovu virmana bezgotovinski.
Isto kao i kod depozita iregulare o kojem smo ranije govorili, banke imaju mogućnosti, iz razloga što depozitari istovremeno ne podižu pologe sa svojih žiro računa, da jedan dio depozitnog novca u vidu kredita odobre neko j trećoj osobi uz odgovarajuću kamatu, zadužujući tu osobu dugom na posebnom računu. Osoba (pravna ili fizička) kojoj je odobren kredit ima pravo virmanima ili gotovim novcem namirivati svoje obaveze. Za banke kao novčanične ustanove ovo su vrlo interesantni poslovi, jer samo na taj način postaju sposobne (posebno komercijalne banke) kreditirati proizvodnju i promet, tim više što vlastita sredstva banaka imaju konstantnu tendenciju pada.
Zbog toga depozitni novac, u svojstvu prometnog i platežnog sredstva ima prednost pred drugim novčanim oblicima, stvarnim (zlatni i silni novac) i notalnim (novčanice). Plaćanje depozitnim novcem mnogo je lakše i sigurnije nego gotovim novcem.
Čuvanje depozitnog novca vrši se urednim i ekspeditivnim knjiženjem. Daljnje prednosti depozitnog novca su što se postižu uštede u valutnom metalu, banknotnom papiru i vrlo složeni i skupi razni postupci oko izrade.