Šifrirani račun

Švicarski izum smišljen da bi se deponentima pružila posljednja riječ (ili, bulje, broj) tajnovitosti. U praksi je to mnogo manje tajno no što se zamišlja. Švicarski račun pod šifrom razlikuje se od običnog švicarskog bankovnog RAČUNA samo po broju osoba u BANCI koje znaju ime vlasnika računa; obično su to samo tri ili četiri viša rukovoditelja. Ostalo osoblje poznaje račun samo kao broj.
Svojedobno su austrijske banke ponudile konkurentski proizvod koji je, kako su tvrdile, bio superiorniji švicarskom računu zato što je pružao potpunu tajnovitost. To se, nažalost, pokazalo i suviše istinitim. Ti su računi bili tako tajni da ih, poslije smrti nekih nevoljnih deponenata, njihovi nasljednici nisu mogli pronaći.