Kontrolni rizik

Revizor mora u dovoljnoj mjeri razumjeti internu kontrolu kako bi utvrdio koje se kontrole koriste. Nakon toga revizor na temelju ocjene interne kontrole procjenjuje rizik da ona neće spriječiti ili otkriti značajne pogreške u financijskim izvještajima. Ovaj rizik (koji se naziva kontrolnim rizikom) ima neposredan utjecaj na opseg posla revizora. Kad revizor procijeni daje kontrolni rizik ispod maksimuma, treba se provjeriti interna kontrola sustava. Cilj ispitivanja revizora sastoji se u tome da utvrdi djeluje li interna kontrola onako kako je zamišljena, što znači da je učinkovita u sprečavanju ili otkrivanju pogrešaka. Na temelju prikupljenog dokaznog materijala ispitivanjem interne kontrole dolazi se do konačne procjene razine kontrolnog rizika. Kad je testovima interne kontrole (testovi kontrole) procijenjeno daje kontrolni rizik mali, potrebno je manje radnji na reviziji salda (dokazni testovi) jer revizor ima dokaz da računovodstveni sustav generira značajno točne financijske informacije. Obratno, ako je kontrolni rizik velik, revizor mora obaviti opsežniji posao oko revizije salda, jer dokaz o internoj kontroli upućuje na to da može doći do značajnih pogrešaka s obzirom da kontrole ne postoje ili nisu učinkovite.