Revizijski rizik

Revizijski rizik je revizorov prvi korak, tj. razmotriti ukupni planirani revizijski rizik koji je spreman prihvatiti, rizik da će prihvatiti realni i objektivni prikaz financijskih izvještaja kad su oni zapravo značajno pogrešno iskazani. S obzirom na važnost ovog koraka za provođenje revizije, iznenađujuće je malen broj smjernica za određivanje razine ukupnog revizijskog rizika. Standardi tek kažu da reviziju treba planirati na način da se revizijski rizik ograniči na nizak stupanj. Revizijski rizik može se procijeniti kako kvantitativno tako i kvalitativno. Da bismo opisali koncept rizika koristit ćemo kvantitativni pristup (npr. rizik u rasponu 5-10%), iako se kvalitativni pristup (npr. nizak ili umjeren rizik) može češće susresti u praksi. Treba imati na umu da pri određivanju nekog ukupnog revizijskog rizika revizori također izražavaju određeni stupanj pouzdanosti (povjerenja). Primjerice, 5% ukupnog revizijskog rizika da će revizori pogrešno prihvatiti financijske izvještaje kao realne i objektivne jednak je razini povjerenja od 95% u to da su financijski izvještaji iskazani realno i objektivno kad ih revizori zaista i drže takvima. Rizik od 10% izražava 90% povjerenja itd. Revizijski rizik komplentaran je razini povjerenja. Zahtijevajući da revizori odrede revizijski rizik na niskoj razini za potrebe planiranja revizijskih postupaka, standardi upućuju na opreznost. Treba imati na umu inverzan odnos između razine rizika i količine neophodnog revizijskog angažiranja - niže razine rizika znače više rada, dok više razine znače manje rada