Središnja banka

Središnje banke se nazivaju još i banke banaka zbog svojeg stožernog mjesta u bankovnom sustavu pojedine zemlje ili danas već unija zemalja. Njihova središnja uloga je vezana i za odgovornost za provođenje ekonomske politike zemlje kroz vođenje monelarno-kreditne i devizne politike te kroz osiguranje stabilnosti nacionalne novčane jedinice.
Za ove banke se rabi i naziv emisijske ili notne banke prema najrazvijenijem poslu koje obavljaju, a to je emisija novca. Kmisija novca (novčanica i kovinskog novca) još se naziva i primarna emisija. Prvotno je emisija novca imala drukčija obilježja nego danas. Naime, deponiranjem valutnog punovrijednog novca u banku, ta je banka imatelju depozita izdavala potvrde (certifikate) o depozitu. Ovi certifikati postupno počinju cirkulirati u novčanom prometu, a kako sve češće glase na donositelja to se sve više otvara dodatna mogućnost za još veću njihovu cirkulaciju. Iz praktičnih razloga ovi se certifikati s vremenom počinju izdavati na okrugle iznose što znatno olakšava njihovu cirkulaciju. Time ti certifikati postaju konvertibilna novčanica (banknota). Mogućnost njihove zamjene za punovrijedni novac i povjerenje koje se na tome uspostavilo prema tim reprezentantima novca dovodi do toga da s vremenom punovrijedni novac
(kovinski novac) ne bude zamijenjeni banknotama LI cijelosti. Na temelju toga banke počinju izdavati više banknota od visine realnog depozita, odnosno izdavati vise uputnica na samu sebe, dakle mogu i emitiraju novac.
Danas središnja banka predstavlja i kreditni oslonac bankarskom sustavu (kroz potraživanja banaka prema središnjoj banci) te utječe na njihovu likvidnost i kreditnu sposobnost.
Središnja banka je također odgovorna za međunarodnu likvidnost zemlje i stabilnost tečaja nacionalne valute (novčane jedinice).